Sunday, December 12, 2010

Mi smo na kraju price(( 10.07.2010godina)) taj kobni dan!

Zivim u sjenci sjenke tvoje, i znam da to znas,sminkam stvarnost tvojom bojom,jer drugacije ne umijem!Sve je lazno,ovaj svijet je lazan.Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem,ali to nije osmijeh,to je grc,ljudi su slijepi! Lijepi dani,nasmijani nekad bili za tebe,za mene,a sad sve same skice,neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice..NESTAJES...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima,jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer,suvise razno sve je ovo prazno,prazno,zarazno i neprolazno...Svakog dana,sata,minute vracam se nasoj prici ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME?Plasim se da priznam da jos postojis,rane bole,da mi falis,fali mi dodir, osmjeh,rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice...Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE,samo moje i tvoje,A GDJE SMO SADA, pogledaj u mene,NEMA ME! Postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi...KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS... U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI,JEDNA LJUBAV GDJE BILI SMO MI,GDJE SADA SU DRUGI... JEDNA LJUBAV-MI...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram?Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!Sve nase suze saprala je kisa,na kraju nisam sigurna ni da li si plakao,nit da li si dno dotakao,a takav kakav jesi,takva kakva jesam slagali smo sami sebe,nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote,kao da smo djeca bez prava glasa..Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti I DALJE ISTI BLEJER IZA BLOKA I UVIJEK MAJSTORSKOG OKA NIKAD IZVAN SVOGA TOKA I DALJE ROKA NA PUTU DOKA SVOJE SRECE... I dan je taj sto me vara,plavetnilo neba misli mi skrece a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima,u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova-GDJE JE!? Cutim jer znam da ti znas jedini moj TI KOJI ODAVNO MOJ NISI...Svaka sekunda kao godina,ali barem sad znam na cemu sam i znam da NEMA NAS... Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima,iako te kad sam sama,i dalje oblikujem od oblaka dima... Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu,AL STA CE TI TO OD MENE?Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi,TU GDJE SI sta god da se desi budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS,A NEMAS,VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA I ZNATI DA IH PRATI...i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog,obicnog covjeka i pogled leden... IAKO TE TAJ NEZNANAC NEKAD VOLIO VISE OD SEBE! 

No comments:

Post a Comment