Saturday, December 11, 2010

Neocekivano si usao u moj zivot,od njega napravio srecu,i tako iznenada otisao :(


.dovoljno je da sklopim oci na trenutak i nestanem u svojoj masti, izgubim se ne osjecajuci vise teret koji nosim .... prepustim se samo lijepim trenucima i uzimam od zivota ono sto mi treba......gruba je realnost da ne mogu zivjeti u masti ... moram krenuti dalje, podici glavu i skupti snage, uciniti nesto samo za sebetezak je to put, ali nada mi uvijek ostaje .... drzi me i pokrece na jedan specifican nacin, vjerujem u bolje sutra ..... hranim se optimizmom koji je jos uvijek skriven u meni....na trenutak mogu si nadoknaditi sve ono sto mi silno nedostaje, mogu osjetiti pogled na sebi .... miris, dodir ... toliko se zanesem da osjecam cak i strast, cijelo tijelo mi gori od zelje, uzimam i dajem .... u masti.Odlazim iz krajnosti u krajnost, s jedne strane idealiziram da bih s druge padala u ocaj, jer se jos uvijek nista ne dogadja, jos uvijek samo lebdim negdje u orbiti .... trazeci sebe, odgovore na pitanja ...... proklinjem proslost, zivim u nadi kako mi buducnost ipak nosi bolje dane, ali ......kazu da mi nitko ne moze pomoci, ako to sama ne ucinim prva .... istina, sve polazi od onog trenutka kada sam odlucila konacno pokrenuti sebe ...... jer je ocito da dobrim dijelom sami krojimo svoju sudbinu, najlakse se prepustiti .... no godine su nemilosrdne i uzeti ce svoje, a povratka nema ......ostaje samo trenutak koji iskoristimo sada ...... "Ne pozeli izgubljeno" to sam visse puta cula,ali nikad se nisam drzala ttog pravila....stvarnoo izgledalo mi je to poglupo jer nikad nisam gubila nadu ,..Medjutim mnogo puta sam volila i jos volim ali uvjek pogresnu osobu ,..ali nikad niko mi nije prastao niko me nije razumio ...tako je malo priljatelja kojim je do mene istinski stalo,,,pOnekad u zivotu budem u situaciji da ne znam kako dalje da mi zivot jednostavno stane da pomislim da nema izlaza ali ipak uvjek nadjem ono svjetlo na kraju tunela...Upoznala sam ga sasvim slucajno,poslije smo se i poceli vidati u gradu..prvi put sam svatila da ga volim 7.9.2010 godine..i danas je tacno mijesec dana......BILO JE TO TAKO SLUCAJNO ALI IPAK ZA MENE NEZABORAVNO...A ONDA VRIJEME JE CINILO SVOJE...JA MALA DJEVOJCICA S SVOJIH 17 GODINA, ...ZIVJELA SAM SRETNO...OBICNO VOLJELA DRUSTVO MUZIKU PROVOD...POMALO POVRIJEDJENA U SVOJOJ DUSHII ...A ON BIO JE NESTO STARIJI OD MENE...POMALO UOBRAZEN SVOJOM LJEPOTOM..NAVIKAO JE DA BUDE OBJEKAT POSMATRANJA MLADJIH DJEVOJAKA,.Sa malo rijecii imali smo zajednicke ideje misli i zajednicki put....Dani su prolazlii vrlo brzo...Provela sam s njimm dosta divnih trenutaka..Hocu li te ikada u zivotu ponovo sresti? Ili ces ostati samo blijeda slika u mom sjecanju, uspomena.... Uspomena na nesto sto je nekada bilo. Mozda je tako zapisano, mozda je tebi sudjena neka druga, mozda je meni sudbina namijenila nekog drugog..... ali negdje duboko u srcu, nikada se necu prestati nadati da smo stvoreni jedni za drugo, da cemo biti zajedno. Neocekivano si usao u moj zivot, a tako si brzo otisao i nisi se vise ni vratio. Postao si dio mene, mojih snova i mojih nadanja...mojih zelja.Jutrom se budim u nadi da ces se vratiti, svako vece si tu , u mojim snovima. Nikada te necu zaboraviti.Vrijeme ce polako brisati tvoj lik pred mojim ocima, vjetar ce zamesti tvoj trag, al kise nece sprati koje prkosi svemu i zivi u mom srcu. Mozda te vise nikada necu vidjeti, tvoj lik ce samo ostati u mom sjecanju, bit ces uvijek isti kao i prvog dana.Zivjet ces u mojim snovima, jer jedino tu mozemo biti skupa, u snovima. Nikada necu zaboraviti te oci, tu kosu...te usne.Kako da zaboravim kad me sve podsjeca na tebe.Zaboraviti tebe znacilo bi zaboraviti dio sebe, dio zivota. Pitam se zasto te Bog poslao meni, stavio na moj put kad mi te tako brzo ukrao.A ko sam JA da se protivim Bozijoj volji? Tako je valjda moralo biti. Moram se pomiriti sa cinjenicim da smo ostali samo trag u vremenu. Ponekad u dubokoj, tamnoj noci, stara sjecanja me progone i tada suze liju moje zelene oci, to je jedini dokaz da smo postojali-nas dvoje..Sada.....sada te stalno srecem u gradu...ali stisnem zube i kazem sve je OK..Vremenom cu te preboljeti, ali te nikada necu zaboraviti.Jedan djelic srca moga zauvjek ce pripadati samo tebi....I neka se zna....nek se zna da moje srce samo za tebe kuCa..
Neka se zna da ti si me promijenio,da sam postala bolji covijek....Hvala ti....hvala sto postojis...
                         <3 Elvir <3

No comments:

Post a Comment